Više je razloga koji su doveli do smanjenja potrošnje flaširane prirodne i mineralne vode u prošloj godini u Hrvatskoj. Financijska kriza očito je učinila svoje, a među značajnije razloge pada potrošnje stručnjaci navode i vremenske uvjete koji nisu išli na ruku proizvođačima flaširane vode. Klimatski uvjeti koji su vladali lani svibnju i lipnju najveći su uzrok padu potrošnje flaširane vode. Manjak iz ta dva mjeseca nije se uspio nadoknaditi u ostatku godine iako se u ljetnim mjesecima proda više od 45 ukupne ponude na tržištu. U 2010. došlo je do pada potrošnje od četiri posto u odnosu na prethodnu godinu, odnosno za oko 12 milijuna litara.
Više je razloga koji su doveli do smanjenja potrošnje flaširane prirodne i mineralne vode u prošloj godini u Hrvatskoj.
Financijska kriza očito je učinila svoje, a među značajnije razloge pada potrošnje stručnjaci navode i vremenske uvjete koji nisu išli na ruku proizvođačima flaširane vode.
Kako ističe Ružica Glazer, direktorica gospodarsko-interesnog udruženja koje okuplja sve proizvođače prirodnih mineralnih voda i 95 posto proizvođača prirodnih izvorskih voda, klimatski uvjeti koji su vladali lani svibnju i lipnju najveći su uzrok padu potrošnje flaširane vode. Manjak iz ta dva mjeseca nije se uspio nadoknaditi u ostatku godine iako se u ljetnim mjesecima proda više od 45 ukupne ponude na tržištu. Prema riječima Ružice Glazer, u 2010. došlo je do pada potrošnje od četiri posto u odnosu na prethodnu godinu, odnosno za oko 12 milijuna litara. To se odnosi i na izvorsku i prirodnu mineralnu vodu.
Zabrinjavajući je pad izvoza prirodne mineralne vode od čak 27 posto ili za visokih 51 milijuna litara flaširane vode, koliko je manje izvezeno u 2010. godini u odnosu na 2009. Hrvatski proizvođači flaširane vode najviše izvoze u susjedne zemlje - BiH, Srbiju, Makedoniju, Rumunjsku, Mađarsku i u SAD. U znatno manjim količinama hrvatska se voda izvozi i na daleka tržišta poput Singapura, Japana i Kanade.
Kad je riječ o uvozu flaširane vode, on je i dalje u porastu. U prošloj je godini tako uvezeno ukupno 18,8 milijuna litara prirodne mineralne i izvorske vode, što je porast u odnosu na godinu ranije za 11 posto. Te je godine, naime, uvezeno 16,9 milijuna litara. U ukupnom uvozu prevladava mineralna voda koja se u najvećim količinama uvozi iz Slovenije, BiH i Njemačke.
Hrvatska je, inače, sve od 1996. do 2009. bilježila porast potrošnje flaširane vode, a onda je sa svjetskom krizom i recesijom došlo do pada. U 2007., koja se smatra dobrom godinom za proizvođače flaširanih voda, konzumirano je 330 milijuna litara, od čega je 193 milijuna litara popijeno mineralne i 136 izvorske vode. Prosječno je svaki stanovnik popio 84 litre, od čega 51 litru mineralne i 33 izvorske vode. Brojevi o godišnjoj potrošnji i proizvedenim količinama flaširane vode zapravo govore da od velikog biznisa koji se svojedobno najavljivao zasad nema ništa, barem ne kada su u pitanju manji poduzetnici. Jedan od takvih je i Stjepan Teskera, direktor Naturalisa, koji svoj proizvodni pogon ima u Civljanima kod Kijeva. Od 2002.
Naturalis proizvodi izvorsku vodu Cetina, koja je sredinom veljače ove godine od Hrvatske gospodarske komore dobila znak »Hrvatska kvaliteta«. Teskera kaže da su taj prestižni znak kvalitete zaslužili jer tržištu nude čistu vodu, bez kemijske obrade i ne mijenjaju joj sastav. Dio proizvodnje izvoze na susjedno tržište BiH, ali ne i dalje. »Još do jučer govorilo se da su punionice vode 'posao stoljeća', međutim, vrlo se brzo došlo do spoznaje da to i nije tako. Na velika tržišta ne možemo ići jer su zasićena proizvodima velikih tvrtki čija roba postiže nižu cijenu od naše. Takve tvrtke u jednom satu mogu proizvesti robe kao mi u tri dana, jer im je proizvodni sustav robotiziran. Kada bismo mi svoj proizvod nudili po njihovoj cijeni, bili bismo u gubicima. Povrh toga, naš je proizvod opterećen silnim davanjima. Bolju prođu na tržištu od nas malih imaju velike tvrtke poput Badela ili Jamnice«, kaže za Vjesnik Stjepan Teskera.
Svojedobno se tržište bogatijih arapskih zemalja smatralo pravim eldoradom za tu djelatnost, međutim, priča se vrlo brzo ispuhala, a jedini koji su tamo nazočni s flaširanom vodom su veliki proizvođači koji zaradu ostvaruju na masovnosti robe. Analiza tog tržišta pokazala je, naime, da bi hrvatska voda pakirana u bocu od 1,5 litre morala koštati najmanje od 3,5 do 4 kune, a na tom se tržištu (u trgovini) ista količina može kupiti već za jednu kunu, kao što je slučaj s vodom svjetski poznatog francuskog proizvođača Eviana kojem je i u marketinškom i cjenovnom smislu nemoguće konkurirati. Hrvatske vode prodaju se na velikim tržištima, kao što je to slučaj s Janom koja je odavno na američkom tržištu, međutim, riječ je o gotovo simboličkim količinama.